petak, 29.08.2008.

Ja prvi put vidim ovaj blog.

Ne zvao se ja Ostap Bender.

- 05:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.03.2008.

Australijanac

Davno izbirsan blog iz čiste predostrožnosti - iliti uteći DBu. Od 20.06.2005.

Ja sam se možda malo promenio.

Na taj zaključak me je navela sinoćnja zanimljiva situacija.

Izvesna Madam Yvette me je pozvala na French Cheese u svoj dom. Pozavala je još neke razne ljude što ovdašnje što ondašnje, malo poznate malo nikad viđene. Sve je ona to fino organizovala: razni buđavi sirevi, neka crna vina, patuljasti paradajzevi, ukusni čipsevi, pa čak se i koja trešnja zadesila. U pozadini malo malo pa francuske šansone začine atmosferu.
I Ostap, veliki Uživalac, uživa ponovo u prijatnom ćaskanju sa gore pomenutom.
U sledećem trenutku nam se priključuje meni nepoznati muškarac koji me je svojom pojavom asocirao na glavnog junaka Paklene pomorandže. To je samo zbog te plave kose, plavih očiju i bele odeće, mada i izraz lica ima taj 'pakleni' prizvuk, ako tako mogu da kažem. E on je još pride jedan od onih koji najviše pažnje posvećuju samima sebi u svakom božijem trenutku, to su oni sa monolozima. Pošto je prijateljica Francuskinja, razgovor uglavnom teče na engleskom jeziku i ova persona se uključuje.

Igrom slučaja i sticajem čudnih okolnosti mladić zaključuje da sam ja, Ostap Bender iz Australije!

Ja u prvom trenutku reagujem odrično, ali situacija biva takva da se ja tu zapravo nisam ništa ni pitao. Mladić je iz nekog razloga odlučio da zanemari moj odgovor i da me i dalje percepira kao Australijanca. Mojoj prijateljici se ovo dopalo tako da nije želela da inretveniše a mene kao što rekoh niko nije ni pitao da li pristajem na tu igru. Pomalo sumnjičav prema iskrenosti ovog mladića nastavljam razgovor.
U mladićevom monologu se zadesilo i Pančevo, koje mi je, kao strancu, objasnio kao little industrial town near by Belgrage, i tu sam video da je ovo moje australijanisanje uzelo maha pa sam se malo u tome zaneo. Onda je naivac (iako uopšte ne izgleda tako, ali ovo se može desiti i najboljima) poverovao i u to da sam iz malog grada u blizini Sidneja, da se porodično bavimo surfanjem i da imamo farmu kengura. Moja namera nije bila da ga uvredim ali on je sam to tražio. Pritom je uveselio razne ljude koji su bili u prilici da čuju naš razgovor.
Kasnije je u toku večeri imao priliku da me čuje kako sa prijateljima razgovaram na srpskom i u tom trenutku saznanja da je bio nasamaren, u najmanju ruku spontano i nenamerno izvrgnut ruglu, Australijanac (sada je on preuzeo taj nadimak ;) je skrenuo pogled sa mene ili se pravio da me nikada nije ni upoznao.

U redovnom predspavanjskom samopreispitivanju zapitao sam se da li je moguće da sam se baš toliko promenio? Mora da sam se bar malo promenio čim sam naveo treznog ali pomalo sluđenog čoveka da pomisli tako nešto.

Bilo kako bilo, ja sam se posle ove zanimljive situacije osećao nekako osvežen.





- 00:35 - Komentari (4) - Isprintaj - #
• Kako mi znamo da ti stvarno nisi Austalijanac? (Slobs 20.06.2005. 08:51)
• pazi ostape .. australijanci mi nisu mrski! ko zna gde ova tvoja zamena moze dobro da ti dodje .. KO ZNA! (Domaćica iz pakla 20.06.2005. 16:16)
• ostape, istina je, vi ste potpuno drugi covek. ja, ja vas vise ne prepoznajem. (slepac koji vredi tisuchu 21.06.2005. 10:14)
• ... ti si onaj shto je sexymaju onesvestio sa drogama, sram te bilo. kao hocesh poslovnu - naivni turist, a u stvari si mnogo gadan tip. mozda si i lokator. (djura 23.06.2005. 11:46)

- 20:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Arhitektura u funkciji preobražaja načina života (ili za arhitekte i one koji su otporni na dosadu)

Evo vraća se davno izbrisan blog iz nepoznatog razloga. Dkle od 30.05.2005.

Taj socijalizam što nas je zakopao onako sve kolektivno (tu je bar bio dosledan) imao je, kao što je poznato, puno toga zanimljivog, neverovatnog i svakako zaprepašćujućeg. Odma ću da se ograničim na kulturnu revoluciju, i još preciznije na arhitekturu, kao što naslov kaže.
Na samom početku da kažem da znam da ovo nije nešto što je goruća tema za razmatranje, niti je propagandnog karaktera posebno ne propaganda ekonomske prirode, zato odma ona/j koja/i misli ili ima predskazanje da će mu ovo pisanije biti nezanimljivo, nek zatvori ovaj ili neki drugi prozor.
Hvala.
Sad mogu na miru da nastavim.

E taj socijalizam u SSSRu je izrodio i nekakav konstruktivistički pokret koji se bavio idejom i realizacijom ideje o preobražaju načina života.
Ti avangardni arhitekti su se usredsredili na nove tipove stanovanja, a to su nama danas vrlo poznati stari kvartovi u vidu radničkih kolonija, u kojima neki možda i dan danas stanuju.
Ali ne, ovde je reč o kuća-komunama!

Šta je kuća-komuna?

Prema Uredbi o kuća-komunama koju je izdao ''Centrojilstroj'' (centralni organizam za izgradnju stanova zadružnog poretka):

1) kuća-komune su organizovane u cilju socijalizacije načina života radnika članova stambenih zadruga;
2) u kuća-komunama je važno da se na prvom mestu socijalizuju sledeće aktivnosti:

a) čuvanje dece uzrasta za jasle, predškolske i školske;
b) ishrana;
c) pranje (čišćenje) i jedan deo kulturnih potreba;

3) kuća-komuna treba da poboljša životne uslove radnika, zato stambena ćelija mora biti mesto spavanja, jednim delom odmora i intelektualnog rada. Druga mesta moraju biti predviđena za sve druge funkcije.
4) Mesta za decu moraju biti napravljena tako da svu decu mogu da prime i da ova u njima stalno borave. Još više, sektori određeni za decu i odrasle biće smešteni što bliže jedni drugima da bi omogućili roditeljima da vide svoju decu, da ih uzmu kod sebe, da idu da se prošetaju s njima, itd. bez beskorisnog umora. Zato sektor dece mora s glavnom zgradom biti povezan zagrejanim prolazom.
5) Obroci za decu predškolskog uzrasta, isto kao i za onu školskog uzrasta (od 8 do 12god.) uzimaju se u dečijem sektoru, obroci starije dece od 12 do 16god., uzimaju se u zajedničkim trpezarijama.

Kuća-komuna je namenjena radnicima i u njoj mora biti smešteno najmanje 20% (a to je 0,2) radnika iz proizvodnje. Svi članovi kuća-komune učestvuju u različitim aktivnostima da bi zadovoljili svakodnevene potrebe i vode računa o kućnom redu. U stambene ćelije je zabranjeno unositi komade starog nameštaja i ikone. Predviđeno je unutrašnje samoupravljanje svih stanara kuće-komune.

Još je taj Socijalizam ponekad gledao u svog protivnika Kapitalizma i koristio neke njegove produkte ali malo izmenjeno. Npr. tejlorizam je bio jedan od načina na koji se organizovala dokolica i stanovanje. Školski primer tejlorizacije svakodnevnog života u svim njegovim domenima predstavlja programiranje ljudskih funkcija po satima i minutima koje predlaže čuveni Kuzmin u svom projektu radničkog stanovanja objavljenim u Savremenoj arhitekturi, 6/1930.

Da li ste ikada pomislili da ćete pročitati do kraja nešto ovog tipa?
Ili se pak pitate gde sam ovo izbunario?
A meni je ovo samo bila obavezna literatura. Širu retko kad pogledam.
Ne pitajte chime se bavim.





- 23:29 - Komentari (5) - Isprintaj - #
• Ostape - vrednice! (Slobs 30.05.2005. 01:14)
• O da ... ima toga još. Meni je i danas ostao više kao komentar " socijalistička komunica" na potpuno nefukncionalne stanove, koji su napravljeni da bi se u njima samo prespavalo, nikako i uživalo. Bljak! (brandnewgirl 31.05.2005. 12:45)
• HIP-HOP WORKSHOP!KLIK NA MOJ BLOG! (nina 31.05.2005. 22:52)
• Dobro je ovo sa starim namještajem i ikonama. To je zato da radnici bolje dišu, jer sve te stare stvari skupljaju prašinu. Jedino su gobleni dopušteni. Pogotovo oni s portretom lokalnog diktatora. (urlanje.blogspot.com 31.05.2005. 23:26)
• dušo moja, upravo spremam Međunarodne organizacije, gde se u udžbeniku vizionarski predskazuje da će za nekoliko decenija doći i do formiranja Evropske unije! Ma nemoj, št

- 20:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.01.2008.

preuzeto iz Vaseljene

Ne umem više da ćutim, Antilopije...

Ne umem više da se vladam po meri čoveka.
Otkako kuvam u kući protojevreja Antilopija, sve me neke nežne misli ophode, sve mi neke besne želje i snoviđenja dušom i telom gospodare.
Eto i jutros kad je počeo da služi ono svoje bogosluženje, nisam, matere mi više umela kako da kutlaču u ruci da držim.
Sve šerpe i svi tanjiri počeše da mi se u rukama tresu i sve sam umalo izmešala, pa sam umesto da mu kajganu na tanjir stavim, sela onako obnažena, ko od majke rođena, u njegov tanjir i kada je imao da stigne dočekah ga sa kutlačom koju u ruci gladim. Onako, kao kada se ud od čoveka gladi, razumete me, jelte?

E, moj, Antilopije, nisam umela kako da se obranim
od tvojih snažnih mišica
kada si hteo da me karaš
nisam umela da te zaustavim
već sam se telu tvome junačkom, obnevidela od strasti, podala
nisam smela, nisam smela
a sada ne umem nazad ni napred

karaj me Antilopije
karaj da slavim pravo slavlje

Ima da te teram po dvoru
ima da te ganjam i da te ufatim
da ti ženu i decu oteram
i da budem lepa protina žena
umesto ove bedne pozicije
protine kuvarice
ima da ti kuvam supe i čorbe od pičke
a ne od šargarepe
i da te u bašći crkvenoj
čekam na kolenima
ili naslonjena na bure uz tarabu
u kecelji bez gaća

Moj ljubljeni Antilopije

A sada me karaj
ilegalno
dok ne smislim
bolje rešenje

Posle ću da vidim
jel nije izgoreo hleb u rerni


Luce

Evo nek ti je igro u amanet, da ju je prochitash i na ovoj stranici - ako ti to nesto znachi. a i ko veli rodjendan ti je, a nikad ti ga ne chestitam, pa sad kad vec znam... ne ide da ga ne obelezimo kako prilichi i dolikuje.


- 23:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 11.04.2007.

Breaking news (ili omaz jednom baletskom ogledalu)

Da, razbilo se. Niko ga nije razbio!

Zbog zidnih radova u mojoj spavacoj sobi, this very ogledalo je ostalo ne prichvrsceno i nestabilno prepusteno na milost i nemilost otvorenom prozoru i surovoj promaji!


Secam se jos kad je ovolicno bilo... kad sam na Toplichinom vencu nabasala na njega. Bilo je pazljivo naslonjeno na klupu pored kontejnera preko puta Muzeja Primenjene umetnosti. Nikada necu zaboraviti tu radost i odusevljenje, taj sjajan blistavi odraz kojim me je ogledalo poglednulo i pokazalo da je potpuno zdravo, spremno za nova beskrajna ogledanja u mojoj sobi!

Jedno kratko vreme nisam verovala da je neko mogao da ga odbaci. Pomislila sam kakav bi to svet moga oda bude koji zdrava nekriva ogledala ostavlja pored kontejnera. Ali sam ubrzo morala da reagujem i da ga spasem.

Toplicin venac je, kao sto je poznato, prometno mesto i bilo ko bi mogao da pokupi moje ogledalce dok ja razmisljam o njegovom i bilo kojem drugom postojanju. Buduci da je ozbiljno veliko i tesko nisam mogla sama da ga ponesem tako da sam morala u najkracem vremenskom roku da obezbedim jos jednog nosacha! Otrchala sam do najblize prijateljice koja se nalazila na Zelenom vencu i sticajem nebeskih okolnosti moj drug i brat Ilija je bio pristigo kod iste. Odmah je saosecajno poleteo sa mnom put Toplicinog venca u nadi da ogledalo jos uvek stoji na istom mestu.

I da!!

Nepomicno je lezalo kao sto sam ga i ostavila te smo stali da razvijamo strategiju kako najbezbednije da ga spustimo do najblizeg bezbednog mesta odakle cemo smisliti nacin da ga prevezemo do moje kuce na dalekom Lionu. I dok smo bezbrizno stajali i divili se gorostasnom ogledalu prisao nam je predstavnik penzionera koji su se boccali u parkicu i prijupitao pozdravljajuci:

''Dobar dan. Vidim merkarte nase ogledalo?!''

Ilija i ja smo inace ljudi od racija te brzo umemo logicno da zakljucimo tako i tad zakljucismo da to ne moze biti njihovo ogledalo vise nego sto je nase pa stadosmo samouvereno da se cenkamo: ''Kako to mislite vase?''

''Pa mi smo ga prvi videli?'', penzioner ce.

''Dobro, ako je tako, evo vama 300 dinara da popijete po pivo, zato sto ste tako fino cuvali ovo nase ogledalo, pa da se razilazimo'', ponudimo chikici.

Ovaj naravno pristane, i Ilija i ja stanemo da teglimo ogledalce.

Kako je ogledalo postajalo tesko i pocelo da pravi ozbiljnije pregibe na prstima, tako mi je osmeh na licu postajao kez. Bilo je tu i sitnijih paranoja tipa, a sta ako nam se dok budemo prelazili ulicu desi ono sto se desava u crtanim filmovima nosachima stakla?! Ali ne, osmesi su se nizali, prolaznici su se ogledali, sreci kraja nije bilo!

Transport ogledala nije bi lak ni kad se isto naslo na krovu automobila mog ujaka koji je ubrzo stigao da ga preuzme. Bilo je usput i jedne ponude od 50 eura ali sve u svemu ogledalo je bezbedno stiglo novom domu.

Bezramno ogledalo je dobilo svoje mesto u mojoj sobi. Kao svako ogledalo, postalo je centar a ubrzo i duh sobe. Sve je videlo, sve je znalo, razni su se ogledli, Mimi ga je uredno lizala i shapama prljala... Rituali djuskanja su bez njega besmisleni... Ajme meni, ajme meni... ogledalce, ogledalce...

Chitavom duzinom se prostrlo ... u param parchad...

Eh da sam bar pored njega delove da mu skupljam, il bar sliku da vam pokazem, a ne ovako u tudjini da tugujem, gde nikog svoga nemam...

Sad moram da kupim jedno... Ili da nadjem novo.
Ali nijedno nece biti isto kao ovo... moje prvo blatetsko ogledalo.

Zamislite devojchicu bez ogledala... To je tuzna devojchica, u najmanju ruku chupava, zarozana i musava.

- 22:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.01.2007.

eto me samo da se javim


Hteo sam samo da proverim da li sam još uvek živ.
Budući da se nisam puno mrdao, i da sam u takvom stanju ipak nešto radio, mogu slobodno reći da sam bio živ sve vreme.
Sad je to potpno očigledno.
Mnogi su se razišli, neki nisu među nama, ima puno novih... a ja sam se eto vratio samo da prokonstatujem trenutnu situaciju.
U međuvremenu sam puno toga novog saznao, iskusio i obelodanio. Sve to zajedno, posmatrano iz prespekitve evolucije je manje više normalno. Iz neke druge pozicije, recimo pozicije moje tetke - činjenica da sam nešto novo iskusio ili saznao, znači da sam dokon. Dok bi recimo moja žena mislila da mojim saznanjima kraja nikad neće biti, jer neviđenom brzinom sve zaboravljam.
Srećom, zapisujem pa mogu da pročitam i podsetim se.
Tako čitam i sećam se, u suprotnom, bojiim se da prošlost ne bih ni imao, u najmanju ruku, izmišljao bih je.
Trenutna situacija u svetu je vrlo slična ovome što sam gore naveo, tako da dalja detaljisanja o tom pitanju nema razloga ponavljati.
Isto je i sa Srbijom i sa izborima.
Sve je manje više normalno iz pozicije evolucije. Iz pozicije međunarodne zajednice takođe se može zaključiti da ta tranzicija ide u nekom prihvatljivom pravcu - samo sporo, a može brže. Iz pozicije pohlepnih domaćih ljudi, opet je sve normalno - protivnike najsurovije sklanjamo, lažemo i licemerni smo do zla boga a i Boga koristimo u svrhe ličnog bogaćenja.
Svi što misle drugačije kažu da ništa nije normalno i da nešto treba da se menja.
Ne samo u Srbiji nego i na globalu. To su ljudi nekonformisti koji se i sami međusobno naravno razlikuju, ali su odlučili i videli svoj interes u tome da se uzajamno uvažavaju, poštuju i razmenjuju.
Temperatura vazduha je visoka za ovo doba godine u poređenju sa prethodih par hiljada godina i tu mi, da se razumemo, ništa ne možemo. Jer aj sad ti reci neću više da vozim kola, ne verujem u horoskop, tuširaću se sa 5 l vode i uredno ću razvrstavati sve vrste otpadaka. Pa onda će ti se život značajnije promeniti i imaćeš manje vremena za internet ili šetnju a bojim se da nisi spreman toga da se odrekneš. Uostalom, vremenom postaješ zreliji i imaš više razloga za konformizam.
Ali što ne volim da se sretnem sa inteligentnim i lepim ljudima koji su zbog toga što su takvi toliko isfrustrirani da je svaka konverzacija sa istima osuđena na propast. Nije što je to sigurna propast nego što je to loša šireća energija koja razara sve oko sebe. Takvi ljudi su nezgodni i bez da su popili, jer da su popili malo bi se opustili pa bi to možda ličilo na nešto. Da su bar pošteno ružni ili glupi pa da predrasudno zaključiš koji su izvori frustracija, ovako se samo zbunim.
Imam taj običaj da se zbunim u toj meri da se uhvatim za glavu i počnem da vičem:
U pomoć!
U pomoć!
Ubrzo se smirim izvedenim nekim zaključkom koji se bazira na dubokoj prošlosti, kretanju materije u prirodi, religiji, spekulaciji, klasično logičnoj hipotezi, možda malo naučne fantastike ali sve u svemu bude zanimljivo, a u tome i jeste poenta!


- 02:49 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 25.07.2006.

O la la


Pobego sam u selo.
Idem go po ceo dan, kupam se u gumenom bazenu.
A ponekad zamenim dan za noć. I to samo da bih vozio bajs.
Uh što je zgodno voziti bajs izmedju 3 i 5 izjutra. Bilo kuda.
A kad si jak i kad imaš kondicije uopšte ti nije važno dal je uzbrdica ili dol.


Eehh, sad moram malo da legnem, umorio sam se od računara.
Javiću se opet, kad me neko bude zvao il kad mi krvni pritisak to dozvoli.

U zdravlje.

- 17:47 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 24.05.2006.

Razmrdavalica s predumišljajem


*

Koji sam ja diskretni paničar
iliti
Diskretna paničarka
odnosno
Paranoičarka,
Diskretna paranoičarka


*

Ovo je ko neka strofa.



Pitanja i zadaci:

1. pogodite kojem književnom pravcu strofa pripada?
2. prepoznajte koju vrstu neposrednog zaključivanja predstavlja gore navedena rečenica?
(Pritom imajte na umu da se pod neposrednim zaključivanjem mogu podrazumevati dve vrlo različite stvari:
A. zaključivanje koje se obavlja putem intuicije, tj. naziranje rešenja nekog pitanja bez njegovog logičkog raščlanjivanja
B. zaključivanje koje se obavlja logičkim putem, u skladu sa izvesnim pravilima, ali kod koga se ima jedna premisa koja obično ima formu predikativnog suda.)

3. Koja gramatička greška je upotrebljena u toj rečenici?
5. Ako ste primetili još neku nepravilnost navedite o čemu se radi.
________________________________________________________



-------------------------------------------------------------------------------
Podsetnik:
Imamo više vrsta neposrednog zaključivanja: intuitivno neposredno zaključivanje, neposredno zaključivanje po opoziciji, zaključivanje po analogiji.
Pored neposrednog zaključivanjanja imamo induktivno zaključivanje i to: potpunu i nepotpunu indukciju, indukciju prostim nabrajanjem i indukciju eliminacijom, i imamo deduktivno zaključivanje.

-------------------------------------------------------------------------------



A ako niste primetili, rećiću vam da je sve ovo zajedno jedno subjektivno zaključivanje.

- 23:33 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.04.2006.

Nekom takvom



Eto, dogodio se taj konsert Nouvelle Vague kod nas. I beše takav kakav beše, za mene lično potpuno prelep, za masu generalno takođe izvanredan a za izvođače same, jako interesantan i isunjavajući.
Da spomenem da je bilo i onih koji nisu mogli na stranu da stave činjenicu uobičajeno lošeg domo-omladinskog ozvučenja i prostora, te nisu bili u stanju dobro ni da se zabave.

Inace, sto se Gaje tice, da objavim da je viđen na tom konsertu u Domu Omladine međ 1000 ljudi (50 organizastorski spisak , 100 press i 50 francuski kulturni centar, resto rasprodato za budibogzna par sati).
A taj Gaja se daje za nekog koji me, kao progoni u stopu, a kad treba da mi se javi, on skrene pogled. Tako je to bilo u raznim kafanama, a tako je to bilo i te noći. Ovde je Dara prevrsila meru, pa zamalo da ga nisam odžepario ispred garderobe, gde je pomenuti ostavio svoju neurednu jaknu na čiviluk br. 233.
Nisam ga ošamario samo zato što je bio u društvu one lepe.
Ali ne Lepe Bajovic Ilic, koja pevaše čuveni hit Traktor traktor traktorče, vozi Mile motorče, iz još čuvenijeg slavujskog sela Mrčajevci, već lepe Maje, o kojoj pisah poslednji put.

I da ne bude da sam opčinjen Gajom kao takvim, nastavio bih malo još o konsertu odnosno gostovanju ove francuske družine u Beogradu.
Te u tom smislu, pošto smo se spontano nanjušili, rešio sam da ih, bar neke od njih, odvedem u kafanicu na čašicu razgovora i fine rakijce zvane kalvados. Naime, beše to Kula, kafana u kojoj se skupljaju s konca i konopca, te se tako i mi nađosmo tu.
I tu dobih sve potrebne informcije u vezi sa gore iznetom tvrdnjom da su se članovi benda lepo proveli u Beogradu i da su prijatno iznenađeni svojom popularnošću ali u isto vreme i toplinom publike na koju naiđoše u Srbiji.

Ako iko ima neki problem sa napred iznetom pričom neka se žali Birou.
Ja nekom takvom ništa drugo ne mogu da kažem.

- 21:37 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>